olovo

Vojo Ostojić: Humanista na djelu

olovo | 02 Jun, 2010 08:22

DAROVAO KRV 147 PUTA

• Rekorder među dobrovoljnim davaocima krvi u Sokocu, ali i šire je šezdestpetogodišnji Vojo Ostojić, koji je darovao krv 147 puta.

       A sve je počelo jednog aprilskog dana 1964. godine u Olovu. Vojo je tada, kao devetnaestogodišnjak, prvi put dao krv za jednog teško povrijeđenog radnika olovske pilane. Od tada je redovni učesnik akcija dobrovoljnog davanja krvi.
       - Zdravlje me dobro služi. Tabletu nisam popio 35 godina. Kad se krv obnavlja, bolest ne ide na to. Mislim da zahvaljujući davalaštvu krvi nemam zdravstvenih problema - istakao je Ostojić.
          On je dodao da će uskoro morati da prestane da daruje krv, ali će se odazvati na još tri akcije, kako bi broj darovanja krvi zaokružio na 150. Mladima poručuje da se ne plaše akcija darovanja krvi, ali nije zadovoljan brigom koju društvo poklanja humanistima kao što je on.
         Ostojića je nedavno za humanost koju pokazuje već decenijama odlikovao predsjednik Republike Srpske Rajko Kuzmanović. Kaže da je to jedina nagrada koju je dobio, ali za njega nema veće nagrade nego da spasi nečiji život.
         Prije rata živio je u Olovu odakle je kao izbjeglica stigao u Sokolac.
        Zanimljivo je da još nije riješio svoje stambeno pitanje. Sa suprugom i sinom živi u kolektivnom centru na Majdanima kod Sokoca. Kada govori o brizi društva za višestruke davaoce krvi, Vojo Ostojić posebno ističe da bi mnogi više trebalo voditi računa o zdravstvenoj zaštiti ne samo njih nego i članova njihovih porodica. Vojo je zdrav i ne posjećuje ljekare, ali ima bolesnu suprugu.
       - Kao višestruki davalac krvi, kada je u pitanju liječenje moje supruge ne mogu da računam ni na kakvu pomoć. Trebalo bi to nekako regulisati. Društvo bi se tako moglo odužiti nama humanistima - istakao je Ostojić.
         U toku rata Vojo je znao i po tri do četiri puta godišnje darovati krv. Danas u Sokocu ima više od stotinu članova Aktiva dobrovoljnih davalaca krvi.

Branko Gajević

Komentari

Ko sam ja?

OLOVSKI SRBI NEKADA I SADA

Molim Srbe (a i one koji to nisu) koji su se rodili, živjeli ili su na bilo koji drugi način imali veze sa Olovom i olovčićima da mi pošalju sve što su sakupili o Olovu, tekstualni dio, fotografije, događaje, pojave vezane za značajne ličnosti, adrese i brojeve telefona bivših stanovnika Olova, zapisi o rodoslovima (familijama) i ts., kako bih sistematizovao iste i pripremi za knjigu ''Olovski Srbi nekada i sada''.
Najveći problem, koji je dostupan javnosti, je gdje su današnji Srbi iz Olova. Pošto se puno krećem, taj podatak mi nije toliko nepoznat, ali javlja se propratan problem kako ući u svaku kuću ili uzeti podatak od svih.
Radi toga sam taj problem obnarodovao na ovom blogu, koji se nađe na google pretraživaču…
Ako mi svi vi pomognete, materijal ču lakše prikupiti, a onda dolazi njeno uređivanje i objavljivanje (a to je za mene manji problem, jer se bavim tim poslovima).
Jednu bazu podataka mogu pripremiti sam i sa saradnicima, kao što je prim. dr. Ljubomir Medić iz Zvornika, Ratomir Kojadinović iz Bijeljine, Slavko Žugić iz Beograda i neki drugi dobrotvori, koji će svojim blagodarnim djelima pomoći da se sakupi materijal i objavi knjiga ''Olovski Srbi nekada i sada''.
Logistička koncepcija je podređena onima kojima je knjiga namjenjena i zato je naglasak da dajete što više materijala o sljedećem:
1. Istorija Olova
2. Porijeklo Srba i srpskih prezimena
3. Značajni ljudi u istoriji Olova
4. Kuda je ko odselio, sa porodičnim prilikama
5. Imena i prezimena olovskih Srba sa adresom i brojevima telefona
6. Prilozi samopisa, fotografija, dokumentacije o Olovu i životu Srba u Olovu i u rasejanju (u ratu i poslije rata 1992. godine).

Metodološka matrica je vitalna i može se mijenjati, a zavisiće i od prikupljenog matrijala i od opšteg pogleda na situacionu i istorisku zbilju ''Olovski Srbi nekada i sada''.
Kao dobromislen i pravorječiv istraživač, neće me zbuniti ni oni koji nemaju dobru namjeru prema Srbima iz Olova. Ali, neka me poštede svojih nečistih misli koje se neće zaodjenuti u moju čistu košulju jezika. Ja sam samo nepotkupljiv svjedok o svemu što se dešavalo.

I to nije sve, učestvujte i predlažite, neka knjiga bude rezultat kolektivnog rada.
Najljudskije, s poštovanjem!

Nedeljko Žugić

Podatke možete slati na e-mail adrese ili kao komentare na blogu (www.olovo.rs):
nedeljko.zugic@gmail.com
glasistoka@gmail.com

PJESMA O OLOVU

Kao u one dane kad smo bili djeca,
noćas sam lebdio na krilima mjeseca.

Vidio sam naš zavičaj bajni,
ne prepoznaše me drugovi zavičajni.

Bio sam na našim lednim izvorima,
ja žednik zavičajni – u snovima.

Mislio sam ognjište će zavatriti
pa ću opet kraj njega srećan biti.

Javi mi se žalobnica vila,
ovako je meni govorila:

''Čuvarica sam groba ti očeva,
Iznad kojeg munja bijesa sijeva!''

Nigdje Srba ni krsta tisova,
srušena je kula naših snova!

Šta biješe od našeg Olova…?

Nedeljko Žugić

ZAVIČAJ ME ZOVE

Evo pjesme sada nove
Zavičaj me sebi zove
Da se vratim do Olova
Tu je zemlja Srbinova.

Da prošetam livadama
I prostranim planinama
Od Drecelja do Drapnića
Luku, Brda, Dugandžića.

U septembru doću tamo
Da ko nekad zapjevamo
Zavičajne pjesme mile
Što su srpstvo proslavile.

Saša Nikolić

Meni

Pretraži

Kalendar

«	Jun 2010					»
Po	Ut	Sr	Če	Pe	Su	Ne
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Vojo Ostojić: Humanista na djelu

Komentari

Ko sam ja?

Meni

Pretraži

Kalendar

Najnovije...

Kategorije

Sindikat