olovo | 28 April, 2010 12:03
Milenko Krčo rođen je 14.02.1939. godine u Ponjerci, opština Olovo, od oca Krčo Jefte i majke Glogovac Spasenije. Osnovnu školu završio je u Olovu 1957. godine, a srednju medicinsku u Tuzli 1961. Medicinski fakultet upisao je u Sarajevu 1961. godine, ali je 1962. prešao na Medicinski fakultet u Novom sadu, gde je i diplomirao 31.01.1967. godine. Nakon fakulteta odlazi na odsluženje vojnog roka gde je stekao čin potporučnika 27.06.1968. Čin poručnika dobio je 1.12.1972., a ubrzo zatim i čin kapetana (22.12.1972.). Nakon odsluženja vojnog roka vratio se u Olovo gde je radio kao upravnik Doma zdravlja sve do 1971. godine.
Specijalizirao je epidemiologiju u Medicinskom centru u Tuzli, a specijalistički ispit položio je 7.05.1976. Iz Tuzle prelazi u Zavod za zdravstvenu zaštitu Medicinskog centra u Somboru gde radi kao načelnik epidemiološke službe. Maja, 1979. godine završio je kurs „Preventivno medicinska zaštita u opštenarodnoj odbrani“ na Bledu.Magistarski rad na Medicinskom fakultetu u Sarajevu odbranio je 26.07.1982. godine.U Institutu za KVB u Sremskoj Kamenici radio je od 1981. godine, kao šef Zavoda za epidemiologiju, a od februara, 1995. bio je šef epidemiološkog programa u Centru bolničko epidemiološke informatike do odlaska u invalidsku penziju oktobra, 1996.Veoma uspešan na poslovnom planu, još uspešniji na privatnom. Oženio se Milicom Marinkov iz Kovilja, sa kojom ima sina Srđana (rodjen 1970) i ćerku Spaseniju (1972). Bio je divan suprug i otac. Imao je brojne prijatelje koje je cesto okupljao u svom domu, uvek voljan da sasluša i pomogne, spreman na šalu, pesmu i igru. Još kao veoma mlad (sa svega 35 godina) teško je oboleo, te se uz pomoć porodice borio sa bolešću sve do kraja života. Umro je 25.01.2000. godine, sahranjen je u Kovilju, pored Novog Sada.Bila je privilegija biti njegova porodica.
olovo | 28 April, 2010 05:27
Rajko Žugić je rođen 1953. godine u Brdima, kod Olova.
Osnovnu školu završio je u Olovskim Lukama, a srednju medicinsku školu i Medicinski fakultet u Sarajevu.
Poslije završetka fakulteta radio je u Domu zdravlja u Olovu, gdje je bio i direktor.
Specijalizirao je medicinu rada.
Sada je vlasnik specijalističke ambulante medicine rada u Kozluku, kod Zvornika.
Poznat je po blagodarnim djelima podarenim narodu, i kao ljekar i kao čovjek. Po tome je jedan od najboljih ljudi rođenih u Brdima, kod Olova.
Njegovu bigrafiju, dopuniće pacijenti i narod.
olovo | 26 April, 2010 09:58
ЕПИСКОП ЛОНГИН
Епископ америчко-канадски
Митрополије НОВОГРАЧАНИЧКЕ
Лонгин (Момир) Крчо рођен је 1955. год. у селу Крушчању, општина Олово, од родитеља Станоја и Анђе рођене Јовановић. Основну школу је похађао у Оловским лукама, да би затим завршио Богословију ''Св. Три Јерарха'' у манастиру Крка. Примио је монашки завет мале схиме као ученик петог разреда богословије.
Монашење је извршио тадашњи епископ далматински Стефан 1975. год. Исте године рукоположен је у чин ђакона, а затим и јеромонаха. Они који су пратили духовни и интелектуални развој, једног од најбољих у генерацији, нашли су за сходно да младог јеромонаха пошаљу на даље научно образовање и духовно усавршавање. Тако је монах Лонгин упућен у Московску духовну академију од 1975. до 1979. године, да би исту завршио са степеном кандидата богословља.
Након студија службовао је у Епархији зворничко-тузланској као секретар Епархијског управног одбора и администратор 1. и 2. тузланске парохије. 1983. год. постаје суплент у Богословији ''Св. Три Јерарха'' у манастиру Крка.
На Сабору у мају 1985. год. изабран је за викарског епископа моравичког. Хиротонисан је 20. октобра 1985. У мају 1986. год. изабран је за епископа аустралијско-новозеландског, где је остао шест и по година. Поред служења на огромној територији Аустралије старао се за подизање нових цркава и истицао у раду са омладином. Владика Лонгин је посебно био познат као борац за јединство српске цркве.
На Сабору 1992. год. на молбу Његове Светости патријарха Павла, владика Лонгин се примио дужности епископа далматинског. Боравио је у манастиру Крка и предавао у Богословији. По благослову патријарховом путовао је у Канаду и Аустралију, где је прикупљао помоћ за страдални српски народ. После пада Републике Српске Крајине владика Лонгин са Богословијом из манастира Крка борави на Дивчибарама код Ваљева. Помагао је епископу шабачко-ваљевском Лаврентију у епархијским пословима, а заједно са епископом горњокарловачким Никанором радио је на хуманитарној помоћи избеглицама.
Одлуком Његове Светости патријарха Павла постављен је за његовог помоћника у администрирању епархијом америчко-канадском Новограчаничке митрополије у јулу 1997. год.. У мају 1998. год. постављен је за администратора америчко-канадске епархије, а у мају 1999. год. је изабран од Светог архијерејског сабора за сталног епископа америчко-канадске епархије Новограчаничке митрополије. Владика Лонгин је устоличен на епископски трон америчко-канадске епархије 14. октобра 1999. год.. У име патријарха Павла и Светог архијерејског синода, устоличење је обавио митрополит црногорско-приморски г. Амфилохије.
Од тада епископ Лонгин успешно води ову епархију на задовољство Српске православне цркве и верујућег надода.
olovo | 25 April, 2010 15:48
NEDELJKO ŽUGIĆ
BIOGRAFIJA SA BIBLIOGRAFIJOM
Nedeljko Žugić, pjesnik, romansijer, izdavač i novinar, rođen je 20. januara 1952. godine u Olovu, gdje je završio osnovnu školu (1968), a srednju (1971), Višu socijalnu školu (1978) i visoku - socijalni rad (1982 u Sarajevu. Nadalje se školovao po pravilu ''Koža je ogledalo mozga, kao posvećenik i prosvjetljenik istine, što će naknadno objaviti (opečaćeno djelima)…
Živio je od 1968 do 1995. godine u Sarajevu, a sada živi na Palama.
Radio je u ''Energoinvestu'' od 1974. do 1992. godine, na raznim poslovima, studirao i pisao uz rad:
Opštini Ilidža 1992 (april, maj, juni), kao urednik lista ''Srpsko slovo'';
Sarajevsko-romanijski korpus (juli, avgust, septembar), kao urednik lista ''Srpski vojnik'';
Ministarstvu za boračka pitanja u Vladi Republike Srpske (1993 do juna 1994), kao stručni saradnik za humanitarne poslove;
Zavodu za udžbenike (tada RIZ ''Prosvjeta) i nastavna sredstva Republike Srpske (od juna 1993. do avgusta 1995), kao urednik u izdavačkoj djelatnosti;
Od septembra 1995. do do maja 2000. prvi slobodni umjetnik Republike Srpske, bavio se istraživanjem sociološko-psiholoških fenomena i pojava, govorio svoju monodramu ''Ode, a da nije poginuo'' i fotografisao učenike sarajevsko-romanijsko-drinske regije (preko 10 hiljada);
Od maja 2000. radi kao glavni i odgovorni urednik Informativno-stručnog časopisa ''Šume'' u JPŠ ''Šume Republike Srpske'';
U toku 1993. godine osnivao Udruženje za informativno kulturnu djelatnost ''Sveti Sava'', a 1998. Književnog fonda ''Sveti Sava'', (gdje je izdavač i glavni i odgovorni urednik i časopisu ''Glas istoka'' (od 2008).
Od 20543-98300. godine do 2006. bio je predsjednik Udruženja (ali i osnivač) književnika – Podružnice sarajvsko-romanijsko-drinske regije.
Objavio je:
1. ''Samoubica objašnjava svoj slučaj'' (roman), ''Svjetlost'', Sarajevo, 1988. godine;
2. ''Baštinski dar'' (poezija), ''Univerzal'', Tuzla, 1999. godine;
3. ''Uzlazno padanje'' (drama), ''Sterijino pozorje'', Novi Sad, 1999. godine;
4. ''Molitva za mrtve'' (poezija), RIZ ''Prosvjeta'', Srpsko Sarajevo, 1993. godine;
5. 'Zbogom Sarajevo'' (poezija), Udruženje za informativno-kulturnu djelatnost ''Sveti Sava'', Srpsko Sarajevo, 1996. godine;
6. ''Romanijski soneti'' (poezija), Udruženje za informativno-kulturnu djelatnost ''Sveti Sava'', Srpsko Sarajevo, 1997. godine;
7. ''Ona koje ima'' (poezija), Književni fond ''Sveti Sava'', Srpsko Sarajevo, 1999. godine;
8. ''Ode, a da nije poginuo'' (poetsko-filozofska drama), Književni fond ''Sveti Sava'', Srpsko Sarajevo, 1999. godine;
9. ''Pjevljive priče'' (poezija za djecu), Književni fond ''Sveti Sava'', Srpsko Sarajevo, 2002. godine;
10. ''Očevim jezikom'' (poezija), Zavod za udžbenike i nastava sredstva, Istočno Sarajevo, 2004. godine;
11. ''Viđenje unaprijed – život na brisanom prostoru'' (dokumentarna hronologija), Književni fond ''Sveti Sava'', Srpsko Sarajevo, 2005. godine;
12. ''Izabrane pjesme'' (poezija), Književni fond ''Sveti Sava'', Srpsko Sarajevo, 2006. godine;
13. ''Roman o Ivani'' (roman), Književni fond ''Sveti Sava'', Srpsko Sarajevo, 2007. godine;
14. ''Sjenke'' (roman), Književni fond ''Sveti Sava'', Srpsko Sarajevo, 2006. godine;
15. ''Pjesnici u đačkom kolu'' (izbor poezije pjesnika sarajevsko-romanijsko-drinske regije za djecu), Književni fond ''Sveti Sava'', Srpsko Sarajevo, 2008. godine;
16. ''Jezikom duše'' (roman), Književni fond ''Sveti Sava'', Srpsko Sarajevo, 2010. godine.
Član je Udruženja književnika Republike Srpske i Srbije, Udruženja šumarskih inženjera i tehničara, osnivač Udruženja za informativno-kulturnu djelatnost i Književnog fonda ''Sveti Sava'' i ''Glasa istoka'' – časopisa za književnost, umjetnost, nauku i društveni život.
Objavljivao je u ''Oslobođenju'', ''Našim danima'', ''Licima'', ''Životu'', ''Mostovima'', ''Stvaranju'', ''Mladosti'', ''Energoinvestu'', ''Životu'', ''Odjeku'', ''Književnoj reči'', ''Književnim novinama'', ''Oku'', ''Javnosti''...
O njegovim knjigama su pisali:
· Majo Otan (Jugo-harakiri Nedeljka Žugića - o romanu ''Samoubica objašnjava svoj slučaj'', ''Naši dani'', 1988);
· Vladimur Jagličić (Stihovi slikani užasom - o zbirci pjesama ''Molitva za mrtve'', ''Pogledi'', 1994);
· Vladimur Jagličić (Pero zabodeno u venu - o zbirci pjesama ''Molitva za mrtve'', ''Javnost'', 1996);
· Radoslav Samardžija (Olovka piše čemerom) - o zbirci pjesama ''Molitva za mrtve'', ''Oslobođenje'', 1994);
· Mr Predrag Radić (Zašto smo kakvi jesmo) – o pjesniku Nedeljku Žugiću, ''Glas srpske'', 1995;
· Radoslav Samardžija (Pjesme ratnog užasa - o zbirci pjesama ''Molitva za mrtve'', Oslobođenje 1994);
· Milanko Vitomir Mali (Sonetna daronosnica - o zbirci pjesama ''Romanijski soneti'', Oslobođenje, 2000);
· Milanko Vitomir Mali (Sapatnik iz reke odlaznika) – o zbirci pjesama ''Zbogom Sarajevo'', Novo oslobođenje, 1997;
· Nedeljko Zelenović (Soneti bola i radovanja - o zbirci pjesama ''Romanijski soneti'', Oslobođenje, 2000);
· Nedeljko Zelenović (Ženi na putu od ničega do nečega - o zbirci pjesama ''Ona koje ima'', Oslobođenje, 2001);
· Milenko Stojčić (Lirske epistole Nedeljka Žugića - o zbirci pjesama ''Ona koje ima'', ''Glas srpske'', 2002);
· Radoslav Samadžija (Rat nas je sve pobijedio - o poetsko-filozofskoj drami ''Ode, a da nije poginuo'', ''Glas srpske'', 2002);
· Nedeljko Zelenović (Oda čovjeku i duši - zbirci pjesama ''Očevim jezikom'', ''Glas srpske'', 2004);
· Radoslav Samardžija (Poetski naboj romana - o romanu ''Sjenke'', ''Glas srpske'', 2004);
· Tanja Trifunović (Put čudnovate staze srca - o romanu ''Sjenke'', ''Nezavisne novine'' 2008);
· Bojana Popadić (U bijeloj sjenci oblaka - o romanu ''Roman o Ivani'', ''Glas srpske'', 2007);
· Nedeljko Zelenović (Spasiće nas ljubav i praštanje - o romanu ''Roman o Ivani'', knjiga književnih kritika ''Lažljivci koji govore istinu'' Nedeljka Zelenovića, 2011);
· Nedeljko Zelenović (Pisci su lažljivci koji govore istinu - o romanu ''Sjenke'', knjiga kjiževnih kritika ''Lažljivci koji govore istinu'' Nedeljka Zelenovića, 2011);
· Željka Domazet (Sjenke rata i rasula - o romanu ''Sjenke'', ''Glas srpske'', 2006);
· Saša Šekara (Nebeske suze spasa - o zbirci pjesama ''Izabrane pjesme'', ''Glas srpske'', 2007);
· Nedeljko Babić (Poetika u nagonu izviđanja - o zbirci pjesama ''Očevim jezikom'', ''Oslobođenje'', 2001);
· Zoran Kostić (Oči duše - o zbirci pjesama ''Očevim jezikom'', ''Glas srpske'', 2006);
· Radoslav Samardžija (Moderno literarno djelo - o romanu ''Roman o Ivani'', ''Nezavisne novine'', 2007);
· Mihailo Orlović (Veži me tako da mogu da letim - o romanu ''Roman o Ivani'', ''Glas srpske'', 2006);
· Radoslav Samardžija (Mozaička poetsko-dokumentarističko-filozofska struktura romana - o romanu ''Sjenke'', sajt www.svsavapale.blog.rs;
· Radomir Jagodić (Ljubav Bisere i nauma je Nojeva arka spasa - o romanu ''Jezikom duše'', ''Glas istoka'', 2011);
· Petar Aškraba Zagorski (U središtu knjige je ljubav - o romanu ''Jezikom duše'', ''Glas istoka'', 2011);
· Dušan Zurovac (U znaku traganja - o romanu ''Jezikom duše'', ''Glas istoka'', 2011).
Zastupljen je u:
· ''Enciklopediji pjesnika Jugoslavije 1990. godine'',
· ''Antologiji savremene srpske poezije pjesnika rođenih poslije 1945. godine'' Vladimira Jagličića i
· ''Nasukani na list lirike'' (antologiji savremene srpske poezije Bosne i Hercegovine) Anđelka Anušića i Živka Maleševića.
Nagrade:
· Nagrada ''Slovo gorčina'' (1981 i 1982),
· Gordanino proleće (1980),
· Plaketa ''Pjesnik - svjedok vremena'' za knjigu ''Ona koje ima'', 2002.,
· Plaketa ''Svetosavlje'' Trebinje, 2003.,
· Istina o Srbima (Gradiška),
· Književne zajednice ''Jovan Dučić'' za najbolju pjesmu u 2002. godini,
· Povelja Vidovdanskih pjesničkih susreta za rukopisnu zbirku pjesama ''Zbogom Sarajevo'' 1996.,
· Povelja Književnog fonda ''Sveti Sava'' za najbolju knjigu na temu ljubavi za roman ''Roman o Ivani'', 2009.
Projekti:
· ''Prvi festival guslara Bosne i Hercegovine'', (Ilijaš 1991. Godine)
· ''Vidovdanski pjesnički susreti'' u Sokocu (od 1993 godine),
· Udruženja za informativno-kulturnu djelatnost i Književnog fonda ''Sveti Sava'' (objavilo je 55 knjiga raznih žanrova i raznih autora),
· Ratnih izdanja knjiga i novina u Republici Srpskoj (''Srpski vojnik'' - kasnije ''Srspka vojska'', ''Rat u pjesmi'' – prva štampana knjiga u ratu 1993. godine i prvih štampanih izdanja u RIZ ''Prosvjeta'' – sada Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva),
· ''Književnici zajedno'',
· ''Književnici sa prirodom'',
· ''Pjesnici u đačkom kolu'' (antologija pjesnika za djecu sarajevsko-romanijsko-drinske regije),
· ''Informativno-stručnog časopis ''Šume'',
· ''Glas istoka'', časopis za književnost, umjetnost, nauku i društveni život,
· ''Đurđevdanski krst na Romaniji'' (humanitarna akcija)
· ''Alter-ego'' (centra za ličnu, bračnu i porodičnu problematiku) i mnogih nevladinih organizacija koje su uticale da se ''skinu'' sankcije opštinama u Republici Srpskoj, sprečavao sukobe, kao što su pobune vojske, kao i drugih pobuna na relacijama koje nisu za javnost.
Piše filmske scenarije (''Druga ruka'', ''Čuvari predsjednika'', ''Nema pare bez omare'', ''Miljacka - rijeka života i smrti'', ''Život na rukama''...)
Is ražuje sociološko-psihološke fenomene i pojave.
Objavio je traktate jasne do bola: ''Rat mitova'', ''Kraj trojedne Bosne i Hercegovine'', ''Kolektivna smrt naroda'', ''Čovjek je uzrok haosa'', ''Ko je grobar Srba u BiH'', ''Kome treba ovakva policija'', ''Nikolino samo(ubistvo)'', ''Nepotpisani pečat istine'', ''Šumska mafija pustoši šume'',''Nestanak šuma je krađa budućnosti'', ''Balvan pukao od opterećenja'', ''Rat filmskom industrijom'', ''Neka književnika makar nikome ne trebali'', ''Samouništenju naroda prethodi kriza kulture'', ''Sebi fabrike – narodu višak nemanja'', ''Nestala je krivina udesno'', ''Infektivan jezik mržnje'', ''Prodaja Srebrenice'', Sodoma i gomora'', ''Splav koji prokišnjava'', ''Medijski linč SDS-a'', ''Nekažnjeni čitač budućnosti'', ''Pođi-stani-odustani'', ''Prosjački štap za odlikovane'', ''Upozorenje Srba na zle sile'', ''Višegradska staza – od svjetske manifestacije do privatizacije'', ''Lažljivci koji govore istinu'', ''Žive rane peku, a srce ne puca'', ''Vladavina diktature nerada i nereda'', ''Proizvođači prošlosti – kradljivci budućnosti'', Najezda loših pisaca'', Sa Titom energija zablude, poslije Tita strah od budućnosti'', ''Pazi se, prisluškuju'', ''Svijest pala u nesvijest'', ''Infektivan jezik mržnje'', ''Duhovi zlobe'', ''Da te nema trebalo bi te izmisliti'', '' Banke bez fabrika kradu budućnost'', ''U svetom siromaštvu vlast čeka narodna sačekuša'', ''Da te nema trebalo bi te izmisliti'', itd.
Адреса:
Романијска бб
71420 Пале
e-mail: nedeljko.zugic@gmail.com
http://nedeljkozugic.blog.rs/
Telefoni: +387 (0)57 226-538, +387 (0)65 543-983
olovo | 24 April, 2010 07:47
olovo | 22 April, 2010 12:20
olovo | 22 April, 2010 09:59
Selo Ponijerka, 2008. godine
Здраво, Неђо!
Морам признати да се нисам јавио када сам први пут видио твој сајт, али слабо стојим са временом. Надам се да ћеш разумјети. Пошто високо цијеним твој подухват настојаћу да помогнем колико могу. Рачунај с тим. И вјеруј да ми је јако жао што још нисам у пензији па да се томе посветим потпуно.
Не могу рећи да сам богзна како упућен и да имам много контаката са нашим људима, али ако бар једно име спасим од заборава, труд ће имати смисла.
Мислим да умријети није страшно, а бити заборављен – јесте!
Јављаћу ти се повремено, кад имам нешто да ти саопштим на колико-толико систематизован начин.
Почећу од себе, логично је, а и најлакше:
Остоја Ивановић, рођен 10.03.1950. у Понијерци од оца Стјепана и мајке Радосаве, рођене Жугић (са Брда)
Основну школу завршио у Понијерци (4 разреда) и Олову (5-8 разреда), машинску техничку у Зеници и машински факултет у Мостару.
Радио кратко, између Техничке школе и факултета у Олову (пилана), а по завршетку факултета у Зеници па у Витезу.
Из познатих разлога отишао из Витеза у Београд у јануару 1992. и радио у Првој Искри до 2000, а од 2000. и сада у Војнотехничком Институту.
Оженио се 1977. Слободанком Златковић (1953) из Беле Паланке, наставницом српског језика (љубав из студентских дана).
Имамо двоје дјеце која су рођена у Зеници:
Кћер Татјана (1977), завршила економски факултет, удата, има два сина. Живи и ради у Београду.
Син Миљан (1982), завршио електротехнички факултет, живи и ради у Београду.
Ето, мој драги Неђо, то су ти сува биографска факта, а ти о мени, вјероватно, знаш још много тога.
Него, да те не замарам вишком података, волио бих да ми се јавиш и кажеш који подаци су ти потребни и да ли те интересује само задња миграција или и оне раније?
Ти си, сигурно, више од мене у контакту са доста мојих рођака, а ја ћу ти набројати неке са којима можда ниси па ти кажи кога да ти ближе "опишем":
Дубочанин Перо и Миланко (Г. Дрецељ), Зекић Славко (Меорача), Макитан Новица и Добрица (моја "браћа по матери"). Добрица је, на жалост, умро у Братунцу, Станишић Лука-Лујо...
Толико за овај пут, други пут ће бити више.
Поздрављам те.
Моја и-мејл адреса је: ostoja.ivanovic@gmail.com
Учионица на отвореном, Понијерка, 1961. године (Учитељ Стојан Васиљевић из Крушевца (Србија)
Драги Остоја,
По ко зна који пут сам се увјерио да ни случајност није случајна, као што ни сам живот није производ случаја. Пошто то проучавам, али не у домену научне фантастике, већ суште, опредмећене збиље, сами је Бог хтио да се ти први јавиш, јер си највреднији, најпаметнији и најсавјеснији, од свих наших земљака и вршњака који живи у мом сјећању. Узмимо примјер, када смо били ђаци, директор школе Џаферагић Муниб, док смо сви још на постројавању, држао је лекцију из ђачке етике са нагласком на кога сви треба да се угледамо. Рекао је, дословно, сјећам се и боје гласа и акцента, овако: ''Треба да идете стопама Ивановић Остоје, а не стопама Вијачкић Анте...''. Ето, видиш да се сјећање у мени, још као живо креће.
Углавном, не волим да причам о себи, то говоре моја књижевна, истраживачка и друга благодарна дјела. А Бог увијек зна чије масло у кандилу гори...
Добро си схватио методолошку матрицу за прикупљање материјала о Србима из Олова. Сви ми подаци требају: завршена школа, гдје ради, дјеца, фотографије, пословбни и сви други резултати, телефони, гдје живе, породичне прилике; онако како си ти написао о себи, из моју дубинску књижевну и истраживачку попуну, јер ја овом послу прилазим са пуно љубави (а посао у којем нема љубави и знања дуго траје и никад се не завршава).
О Добрици знам, али ми треба његова фотографија датум рођења и смрти...
Новица је навраћао код мене, у ЈПШ ''Шуме Републике Српске'', када је долазио из Аустралије. Хтио је да направи уговор са директором о преузимању отпада (биомасе) из шума и да се направи огромна брикетара....Знам да је био у Београду...Али, и о њему ми требају подаци или е-маил адреса, јер је свијет село у малом... Дубочани ми, такође, требају...Зекићи, сви... Често сам у Београду, али не стигнем да све посјетим. Тамо је и Славко Жугић, Миливоје Вуковић, Мико Томић, а у Шапцу их има највише...Када би ми сви послали податке као ти, лако би било.
У ствари, ја имам уређаје за ''узимање документације (лап-топ, скенер, камере, диктафон), али за то би ми требало да уђем у сваку кућу, што је неизводљиво. Зато сам се одлучио на прављење блога за прикупљање материјала о Оловским Србима. Ту идеју, углавном сви поздрвљају, али се мало ко одазове савјесно и темељито, као сарадник. Часан примјер је наш земљак примаријус др. Љубомир Медић из Зворника, др Миливоје Вуковић из Београда, Ратомир Којадиновић и Богдан Боровчанин из Бијљине.
Као добромисленом и праворјечивувом човјеку Бог ми је испунио све жеље. Слава му. Као дијете, саљао сам да изнад наше Понијерке летим умјесто на метли – на великом перу. И, ето, постао сам књижевник, издавач, истраживач, чији чланци, трактати и есеји се (као што је ''Свето сиромаштво'', ''Сарајевским Србима кратка рука туђег завичаја'', ''Профитери – пауци рата'' и други читају...Све се то можее наћи на мом блогу и разним сајтовима. Још из мајчине утробе осјећао сам жудњу за причалаштвом, али не оним које је лажно, са инфлацијом ријечи и које пустоши душу.
Хвала на јављаљу и сарадњи, твоје писмо сам малчице уредио и објавићу га на блогу заједно са овим одговором, како би били сабирно сочиво за све наше.
Пале, 22. 04. 2010. године
С душом у ријечима, Недељко Жугић!
olovo | 19 April, 2010 08:00
olovo | 18 April, 2010 20:44
olovo | 18 April, 2010 18:13
OLOVSKI SRBI NEKADA I SADA
Molim Srbe (a i one koji to nisu) koji su se rodili, živjeli ili su na bilo koji drugi način imali veze sa Olovom i olovčićima da mi pošalju sve što su sakupili o Olovu, tekstualni dio, fotografije, događaje, pojave vezane za značajne ličnosti, adrese i brojeve telefona bivših stanovnika Olova, zapisi o rodoslovima (familijama) i ts., kako bih sistematizovao iste i pripremi za knjigu ''Olovski Srbi nekada i sada''.
Najveći problem, koji je dostupan javnosti, je gdje su današnji Srbi iz Olova. Pošto se puno krećem, taj podatak mi nije toliko nepoznat, ali javlja se propratan problem kako ući u svaku kuću ili uzeti podatak od svih.
Radi toga sam taj problem obnarodovao na ovom blogu, koji se nađe na google pretraživaču…
Ako mi svi vi pomognete, materijal ču lakše prikupiti, a onda dolazi njeno uređivanje i objavljivanje (a to je za mene manji problem, jer se bavim tim poslovima).
Jednu bazu podataka mogu pripremiti sam i sa saradnicima, kao što je prim. dr. Ljubomir Medić iz Zvornika, Ratomir Kojadinović iz Bijeljine, Slavko Žugić iz Beograda i neki drugi dobrotvori, koji će svojim blagodarnim djelima pomoći da se sakupi materijal i objavi knjiga ''Olovski Srbi nekada i sada''.
Logistička koncepcija je podređena onima kojima je knjiga namjenjena i zato je naglasak da dajete što više materijala o sljedećem:
1. Istorija Olova
2. Porijeklo Srba i srpskih prezimena
3. Značajni ljudi u istoriji Olova
4. Kuda je ko odselio, sa porodičnim prilikama
5. Imena i prezimena olovskih Srba sa adresom i brojevima telefona
6. Prilozi samopisa, fotografija, dokumentacije o Olovu i životu Srba u Olovu i u rasejanju (u ratu i poslije rata 1992. godine).
Metodološka matrica je vitalna i može se mijenjati, a zavisiće i od prikupljenog matrijala i od opšteg pogleda na situacionu i istorisku zbilju ''Olovski Srbi nekada i sada''.
Kao dobromislen i pravorječiv istraživač, neće me zbuniti ni oni koji nemaju dobru namjeru prema Srbima iz Olova. Ali, neka me poštede svojih nečistih misli koje se neće zaodjenuti u moju čistu košulju jezika. Ja sam samo nepotkupljiv svjedok o svemu što se dešavalo.
I to nije sve, učestvujte i predlažite, neka knjiga bude rezultat kolektivnog rada.
Najljudskije, s poštovanjem!
Nedeljko Žugić
Podatke možete slati na e-mail adrese ili kao komentare na blogu (www.olovo.rs):
nedeljko.zugic@gmail.com
glasistoka@gmail.com
PJESMA O OLOVU
Kao u one dane kad smo bili djeca,
noćas sam lebdio na krilima mjeseca.
Vidio sam naš zavičaj bajni,
ne prepoznaše me drugovi zavičajni.
Bio sam na našim lednim izvorima,
ja žednik zavičajni – u snovima.
Mislio sam ognjište će zavatriti
pa ću opet kraj njega srećan biti.
Javi mi se žalobnica vila,
ovako je meni govorila:
''Čuvarica sam groba ti očeva,
Iznad kojeg munja bijesa sijeva!''
Nigdje Srba ni krsta tisova,
srušena je kula naših snova!
Šta biješe od našeg Olova…?
Nedeljko Žugić
ZAVIČAJ ME ZOVE
Evo pjesme sada nove
Zavičaj me sebi zove
Da se vratim do Olova
Tu je zemlja Srbinova.
Da prošetam livadama
I prostranim planinama
Od Drecelja do Drapnića
Luku, Brda, Dugandžića.
U septembru doću tamo
Da ko nekad zapjevamo
Zavičajne pjesme mile
Što su srpstvo proslavile.
Saša Nikolić
« | April 2010 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |